utorak, 12. veljače 2019.

Igor Petrić | d kao dan


(jedan od onih dana kad se ventilator vrti, a u prostoriji je i dalje vruće)

Kažu,
dolje je hladno,
nema svjetla
i nekako je sve čudno.
Akustika izaziva nelagodu
i tjera čovjeka na svakakva ponašanja.
Ako hoćeš i želiš
odvest ću te do ulaza,
samo do ulaza, jer ja ću ostati vani.
Znaš,
već sam bio i ništa nisam vidio,
nisam osjetio i to je to.
Ustvari, ako si ovdje, onda i taj dio priče znaš,
netko ti je ispričao sve i svašta
o onome dolje i meni kako ulazim i izlazim sam,
kako se nitko drugi nije usudio uči,
kako su oni hrabriji pokušali
i nikad se više nisu vratili.
Istina, laž,
meni je to isto, svejedno.
Uvijek netko priča priče.
Živim od danas do sutra i ništa me ne dira,
osim
kad ljudi počnu postavljati suvišna pitanja
na koja je dosadno odgovarati.
Kažu,
dolje je hladno
i nema svjetla.
Sve je to čudno,
čudnije od običnog,
neobično veliko i malo,
istovremeno
zagušljivo i osvježavajuće.

Ako hoćeš
odvest ću te do ulaza
samo šuti i pretvaraj se da razgovaramo



Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.