subota, 5. siječnja 2019.

Pramcem u sumrak


Breaking point

Piše: Jelena Miškić

Jutros sam na parkiralištu prisustvovala događaju koji se sastojao od parkirnih mjesta preko kojih sam morala proći do svog auta i slučajnog prolaznika koji je u tom trenutku, očito, primio vrlo nezgodan poziv. Drugog sugovornika se nije naravno moglo čuti, ali čovjek koji je držao mobitel u toj sekundi je totalno zamračio. Njegovo glasno vikanje na drugu stranu sastojalo se od poprilično živopisnog nabrajanja dijelova tijela i određenih radnji, koloritnih psovki svetačkog karaktera s vrhuncem lupanja šakom o haubu zbog kojeg sam prešla na drugu stranu parkinga i ubrzala do svog auta kojeg sam još izdaleka otključala.

U toj brzini letimično sam ga pogledala na što mi je isti jako glasno dobacio: "A što ti gledaš koju p...m...?!"

Nisam ništa odgovorila.
Sjela sam u auto i odjednom blokada.
Nemam ključeve. Nigdje.
Kaput, torbica...ništa.
Panika.

U sekundi mi prolazi glavom filmski scenarij u maniri lošeg horora u kojem uvijek, ali baš uvijek na nekom pustom parkiralištu na kojem jadno žmirka nekakava ulična rasvjeta, neka natapirana teta čuje čudan zvuk i sve je ful napeto dok ona pokušava doći do auta i onda uspije doći do tog prokletog auta, ruke joj se tresu, otključava auto, ulazi u njega i onda joj ispadu ti isti ključevi iz drhtavih ruku negdje ispod sica... i džabe što si uspjela doći do tog istog auta kad ti je sudbina da ostaviš glavu baš taj dan, taj glupi dan zbog nekog random choice stresa, još si pod dodatnim stresom i kao pravom ženskom stvorenju, ma naravno da ti se ruke tresu, kakav je to hororski scenarij bez toga (?!), možda još nekakav slabašni krikić pride zbog kojeg taj famozni kadar nemoći dodatno pojačava emotivni status, a ključevi padaju kao u bezdan.

Ti dragocjeni ključevi kojih ima milijardu u snopu s nekim cmoljavim privjeskom.
A svaki zapravo otključava vrata dodatnih briga.
Sekunde kao vječnost u otkucajima metronoma.
Možda je moja torbica obrnuta Sport Billy torbica. Nije da iz nje vadiš, već što god staviš, oprosti se s tim. Zauvijek.

Zona sumraka torbica. Bermudski torkut tobica.
Sreća da je pismo formata.

Eto. Ja uvijek nađem nešto pozitivno.

Nema komentara :

Objavi komentar