utorak, 4. prosinca 2018.

Sanijela Matković | Ne traži me u proljeću


Ne čitaj mi pjesme u proljeće.
Nisu još dozrele.
Još soka u njima nema.
Ni na ljeto ih ne čitaj,
zarezi su još zeleni,
uskličnici spremni za san.
U jesen pohodi moje stihove
poberi sa njih plodove,
što se poput žitnica zlate.
Pisani su za te
jedne hladne zime,
dok je Veljača
na mojim usnama
budila tvoje ime.
Ne traži me u proljeću
dok te čekam napovir zime,
šapćući ti u poemama ime.
Zlatnom paletom jeseni
bojeći naša sunca
dok se oko srca
nove pjesme pletu
…tvoreći krunu sna!
Ne traži me u proljeću.

Nema komentara :

Objavi komentar