Aktivan oko pitanja Alžirskog rata, Camus je osuđivao nasilje pobunjenika smatrajući da je potrebno pobjeći iz „začaranog kruga nasilja“. Poznata je njegova svađa sa Sartreom oko metoda komunističke partije, zbog čega su ga smatrali saveznikom desnice. Za razliku od Sartrea, Camus je zbog brojnih žrtava bio skeptičan prema sovjetskom komunizmu. Borba dvaju principa u Kugi, romantične ljubavi i žrtve za zajednicu, također je borba između ideologije i humanizma. Iako su ideali važni, Camus je, za razliku od Sartrea, strahovao da bi slijeđenje ideala „pod svaku cijenu“ dovelo do onoga što Lars Svendsen naziva „ideološkim zlom“.
U tom je smislu odnos „ljevice“ prema nasilju otvoreno pitanje. Iako je lijeva misao u teoriji trebala razriješiti klasne sukobe i prekinuti strukturno „nasilje“ kapitalizma, kada je došla na vlast, kao nakon Oktobarske revolucije, uspostavila je diktaturu partijskih elita, a opresivnim je metodama doticala i teorijski joj bliske umove, o čemu je kritički pisala Emma Goldman. Boljševici su strijeljali anarhiste, kubansko pravosuđe odrađivalo je svoju revolucionarnu zadaću nečovječnim suđenjima, a nemiri pariške ’68. podsjetili su na procjep između salonske teorije i narodnih zahtjeva.
Na tom tragu, otvorit ćemo pitanje je li se ljevica spremna obračunati s nasiljem u vlastitim redovima te postoji li mogućnost revolucionarne etike ili se nasilje može opravdati. Zaključno, imajući u vidu suvremena zbivanja, rasprava će se usmjeriti i na problem slobode govora i prisutnost diskurzivnog nasilja koje se ogleda u pokušaju isključenja neistomišljenika iz javnog prostora.
To su neka od pitanja o kojima će svoje mišljenje podijeliti Hrvoje Jurić, Mate Kapović i Goran Sunajko.
Urednica i voditeljica je Marija Selak.
Možete nas pratiti i na Facebooku: https://www.facebook.com/ knjizevnipetak/
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.