nedjelja, 11. studenoga 2018.

Slavica Gazibara | Vinjeta



sad pusta su sva polja
i moja neljubljena njedra
tek dio su kulise jeseni

magle se nijemo i podmuklo
provlače između golih nesigurnih hrastova
podsmjehuju se zlurado zaostalim pticama

vinjeta smežuranog lista
podrhtava na niskoj grani
na kojoj vrane proriču skoru ogoljenost

u nama treperi nešto nesuvislo neostvareno čežnjivo
odsustvo boja plaši nas dugih večeri bez pogleda kroz prozor
pogleda okrenutog u sebe

priziva li pustoš prirode ljeto kad
pustoš duše zaziva ljubav


Nema komentara :

Objavi komentar