nedjelja, 7. listopada 2018.

Sanijela Matković | Čovjek koji je volio moje pjesme



Dočekaš moje stihove kao kišu, rastvorena srca.
Kao odsjaj sunca grliš moje rime.
Nadimljem svakoj ime,
ne odajući da se svaka
tobom zove.
I dok presvlačim zareze u snove,
ti igraš se s kišom,
krišom brišući greške.
Iako su teške
prolaznosti minute,
zagledana u te
pišem novi stih.
Tebi
drugačijem od svih,
jer više od mene
voliš samo moje rime.
Ni u snu
ne sluteć
da se svaka
tobom zove.
Pa i kad se ljutiš
kao bisere
ja iznjedrim nove,
uramivši ih u snove
za čovjeka,
koji je volio
mene
i moje pjesme.

Nema komentara :

Objavi komentar