Ti si moj mrak
napipao nisam ništa
Ti si moj mrak
barem da si u mraku kiša
ptičje nebo jednom bi rastvorilo krila
i sitne kapi meni bi se darovale
Za moju ljubav imalo bi smisla
svaki mokri metar preimenovati u tvoj dodir
Ovako moram se pitati
tko nesnosni mrak donosi?
Meni smiješao je svašta
da te nikad s mojih grana ne odnosi
a ogoljen sam
Da te nikad iz korijena ne pustim
a po meni sva rascvjetana si
Da si tu gdje je sve nepojmljivo veće
a moje divovsko oko budno motri
svaki sićušni korak Zemljanina
ali tebe ne može pronaći
Ti si moj mrak
za glas moje ljubavi potpuno gluha
propuštaš mi korake kroz sebe
i vodiš ih u slijepu ulicu
Da sam upravo tako zarobljen, znam
jer ti si moj mrak
Srce voli mračni mrak
i u najdubljem takvom mraku
more se otkrije kao prohodna površina
I hodam onda, i utapam se, i pomislim
da je ona barem kiša
Pio bi ju svaki kišni dan
kišni dani bili bi praznici ljubavi
i dotaknem dno jer volim mrak
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.