Kolumne

srijeda, 5. rujna 2018.

Luka Tomić | Niti jedna ti nije ravna


Niti jedna ti nije ravna
vrh si svih vrhova
Bijela haljina na tebi tako sjajnoj
i oblak si nježnosti poklonjen zori ranoj
Orosi mi oči lakoćom svoga postojanja.
Itekako trebam čišćenje s uperenim pogledom na ljubav
Toliko nedjela krta nadu ovog predivnog vrta
Da smo ubili pogled koji nešto bolje obećava
Još ne shvaćam da ću te izgubiti
jer si udisaj koji uvijek pronađem
Niti jedna ti nije ravna
Pitam se kako iskopati beskonačnu udubinu
gdje se sahrane tvoje brige tako da istrunu
Ali ne stignem te sačuvati od ničeg
i najvitalniji dan mora umrijeti
kao i što najmudriji čovjek mora još ponešto naučiti
U srcu shvaćam, mogu te samo voljeti
i to je najranjivija stvar koju ću hrabriti da ne umre
Ruke prianjaju na vidljivo, a htjele bi i nevidljivo oblikovati da te ne muči
Takva je ljubav u iskrenim ljudskim srcima
htjela bi više od najvišeg
Niti jedna ti nije ravna
koljeno moje sanja o tvom udarcu
božanstveni dodir anđela prilazi i kao bol
Moje obrve htjele bi nastaviti svoj put među tvojim obrvama
Moje oči ogledaju se u tvojim očima kao Betlehemske zvijezde
kao ljepota neotkrivenih ružinih polja gdje nije bitan miris, ni boja
već ugođaj ostvarenih snova
Moje ruke su pobjedive
ali s tvojim obrisima nepobjedive su moje vatre
kojima se voda klanja, ta moćna voda
Niti jedna ti nije ravna, dubino moje svjetlosti
Kad osjetim svoje zbogom
molit ću se da ova pjesma ostane očarana s tobom
Ti si vrh vrhova, želja svih želja
protuotrov ravnodušnosti
ljubav kojom se duša zaštiti prolazeći kroz pakao


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.