Kolumne

ponedjeljak, 4. lipnja 2018.

Sven Adam Ewin | Ne gasi laterne




Ležim na pijesku. Ti gola do pasa.
Sunce ko pauk o zenitu visi.
Tvoj modri trzaj torzo mi talasa;
To tren je bio kad nestala ti si.

Kako da živim bez onoga časa?
Kamo li nesta? Da u moru nisi?
Naboraj, vjetre, vale njena glasa,
Njeno mi tijelo još jednom uskrisi.

O, gdje se kriješ, ženo, tajna silo?
U kom obliku mene, zavela si?
Modrino neba, ti li si to bilo?

Odsjaju mora, sjećanje mi spasi!
Fantoma ljubih… ili mi se snilo?
Lahore južni, laterne ne gasi.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.