Kolumne

četvrtak, 14. lipnja 2018.

SAE vs. Fernando Pessoa | Bolja je ptica


Fernando Pessoa: BOLJA JE PTICA

"Bolja je ptica koja prolazi i ne ostavlja traga,
nego životinja, za kojom ostaju stope u zemlji.
Ptica prolazi i zaboravlja i tako mora biti.
Životinja kazuje da je nekada bila
tamo gdje je više nema,
a to ničemu ne služi.

Sjećanje, to je izdaja Prirode,
jer jučerašnja Priroda nije Priroda.
Ono što je bilo više nije ništa
i sjećati se znači ne vidjeti.

Prolazi, ptico, prolazi, i nauči me prolaziti."
.

Sven Adam Ewin: JA REPTIL I MOJ TATA REPTIL

Nas dva reptila, usred krede,
Lovimo crve. Mokra plaža;
Pružam jezik (baš mi se jede),
Na tvojoj vjeđi – uholaža!

Hodaš, a ja ti hodam uz bok,
Svaki o nečem misli za se.
Gaziš tromo. Trag ti je dubok.
Tone u meko. Stvrdnjava se.

Zastaneš na čas… Gledaš stope,
Koje ostavlja naša vrsta.
Pođeš… Pa staneš… Gledaš opet
Otisak sva tri naša prsta.

Opaziš zatim posred neba
Kako nad nama ptice lete.
Zatim biraš mjesto gdje treba
Utisnut jače - trag od pete.

Ti mene držiš izvan teme,
Za teške stvari ja još nisam.
Sanjaš davno buduće vrijeme:
Stari si reptil. Ja tvoj sin sam.

Sad i ja kontam: ptica leti,
I ptičjem letu dive svi se;
No za njom zrak se poremeti,
Poremeti… I umiri se!

Pa gledam i ja, reptil mali,
Za pticom nema zeru traga.
Trag su trenutni zračni vali,
Ptica odleti… I nema ga.

Ma kako bio u svom znaku,
Ma kako bio ispod svoda,
Let ne ostavlja trag u zraku,
Trajan je samo trag od hoda.

Ničeg nema u ptičjem letu,
U njemu nije ništa skrito.
On nema taban. Nema petu.
Trag mu je vjetar! Pa čak ni to.

Tebe, pjesniče, možda kopa,
Nisu li važne naše kosti?
Tek okamina naših stopa
Memento su o prolaznosti.

Zato tragove naše prati,
Moga oca i mene mlada,
Stopama našim ti nas vrati,
Iz davne tame. Tu i sada.

Okači pjesmu na svom zidu
I naše stope nemoj kriti.
I dokle drugi njima idu,
I NAS NAUČI PROLAZITI.

I pomozi nam (al bez krila),
Da uđemo u svoje stope,
Pa će i davna dva reptila
U tvojoj pjesmi živjet opet.

A kad ugledaš naše lice,
Zapljusnut će te davna java,
No u njoj neće biti ptice,
PTICA JE SIMBOL ZABORAVA.

________________________________

Fernando António Nogueira Pessoa (Lisabon, 13. lipnja 1888. – Lisabon, 30. studenog 1935.), portuglaski pjesnik modernizma.[1] Istaknuto ime književnosti 20. stoljeća i jedan od najvećih pjesnika portugalskog jezika. Pisao je i na engleskom i francuskom, i pod više od 70 različitih imena - heteronima.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.