Kolumne

srijeda, 6. lipnja 2018.

Luka Tomić | Živote moj


Živote moj, otvori mi srce
netko me svojom zorom zove
netko mojim svjetlom želi pronaći
ljubav ubačenu u podivljalo more
Živote moj, ove snove, koji zbog moje nevjere stoje
poput groba ukrašenog svježim cvijećem
Pretvori ih živote, pretvori u ptice što najduže lete
po trenutcima sreće
Lako je biti mrtav i onaj koji vene!
Živote moj, otvori mi srce da prolista sve u meni
želim biti onaj što se u proljeće zazeleni
što zimi ugrije drago promrzlo lice
Čovjekom treba zvati samo velikodušno biće
Živote moj, otvori mi srce na pragu bola,
ali ne učini dalje ni korak
Sam bih htio ponijeti teret nemira u bolji dan
Ti mi srce otvori, na meni je da ga ljepotom ispunim
kao zrakom svoja pluća
slutim da se netko se savija od samoće
i za san kratka mu je neudobna klupa
Odbačeni čovjek je i odbačeni Bog
Živote moj, otvori mi srce da mogu doći
gdje je potreban zagrljaj moj, gdje na vrhuncu je muka
Živote moj, ti si i tuga, i radost
Svaka kap kiše negdje je bljesnula u odsjaj sunca
da te nitko svrstati ne može u jedan koš
Živote moj, otvori mi srce
na ovom svijetu ljubavi ima još
ima nade, ima iskrenih osmijeha
skromnih ljudi, a velikih djela

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.