ponedjeljak, 4. lipnja 2018.

Luka Tomić | Najljepša pjesma

















Najljepša pjesma nije ušuškana na papiru
ne raznose ju ni note
najljepša pjesma oslobađa sve slobode
najljepša pjesma, tko je?

Duh ili čovjek,
trofej dana ili kofer noći
vrijeme što nas nosi ili vječnost što nas broji
ljubazni domaćin  ili nepoznat gost

Najljepša pjesma je toliko tiha
da tišinu skriva u žuboru rijeke krvi
i sve nečujno postaje bučno
kao da si uho pod nogama vodopada
osjećaš što se inače ne osjeća

Najljepša pjesma se ne sklada
nije balada, niti se piše
najljepša pjesma se crta u oku
kad uhvati nježnost potpuno golu
otkrivenu, i kamenu, i cvijetu
ranjivu i neprobojnu
ali uvijek, uvijek, hrabru

Najljepša pjesma riskira život srca svog
dok slijedi ton što te vodi do mjesta gdje 100% gubiš
al'  i dalje ljubiš

Pročitaj suzu, kapni ju u drugu, stvori snažnu priču
osjeti kako se stvari pomiču i nestaju, uz najljepšu pjesmu
osjeti što ne čuješ, osjeti što ne vidiš, osjeti pročitanu riječ
i uhvaćeni glas, osjeti tišinu k'o kad na pod padne vlas
jer najljepša pjesma je putokaz, a ne spas

Lako je ono slatko što postaje gorko
teško je ono gorko što postaje najslađe
tko nas stvara, a tko nas sanja
pjesma se provlači prstima
kao da ruka stvara što srce zamisli


Najljepšu pjesmu često razum tjera
kao da je najlošija želja davno izrečena
ne slušajte razum, tu sivu stanicu
on nema otkucaj života, tu perjanicu

Najljepša pjesma vozi i najljepše misli
čak i po onoj cesti gdje ništa lijepo nećeš sresti
i nikad srcu nije bliža
nego kad hodaš po vodi dok ti drugi govore
da se hoda po zemlji, ona te tad gotovo i dira
pa kad zastaneš da ti život tvoju bol vrati
nemoj odustati, nastavi po vodi hodati

Najljepša pjesma je i najljepši dan, pojavi se svaki dan
udahni taj svilenkasti zrak
ogrni se hrabrošću malog mrava da se moćnima
s puta ne sklanja
upij nadu s neba k'o kišu suha zemlja
uzmi glas vjetra i šapni srcu da se nikad, nikad ne da
to je najljepša pjesma

Nema komentara :

Objavi komentar