srijeda, 4. travnja 2018.

Antonia Padovan Kralj | Reći ću ti „rekla sam ti“


Sad pišem jer me liječi,
A ne iz nužde i to skrivećki.
Sad moja kuća smrdi
Po dimovima noću
I moja se majka umjesto tvoje
Budi kašljući.
Sad sve mogu bez tebe,
I puno više od tog.
Zašto si mi i ti, mangupe,
Krila svezao pa stezao?
A znao si da beštija poput mene
Nikako nije za to.
Večeri su mi mamurne,
Jutra euforična,
A noći duge i ponekad eksplozivne…
U mnogo smjerova.
Sve naopako obrnuto,
A sve skladno tako funkcionira.
I reći ću ti „rekla sam ti“
Makar ovdje na svojim papirima,
Gdje kraljuje savršenstvo moga kaosa
I gdje sam i najsretnija i najborbenija.
Tu sam. Dimovi otišli u spiralama.
Kao i sve. „Kao ti i ja“.
Duša mi je puna hitova,
A ti si samo prošla inspiracija.
Danas sam prvi put
Brijala onaj dio glave sama.
Ne trebaš mi ni ti
Ni tvoja mašinica.
Sebi sam dovoljna.
Sad pišem jer me jača i veseli,
A ne jer tugu tugujem
Što nemam s kim da dijelim.
Razumiju me neki drugi ljudi.
Možda daleki,
A možda ipak oduvijek i zauvijek
Nenadjebivo bliži nego ti.
Po pjesmama i riječima.
Da, po onome u čemu sam ti bila
Najmrža.
I reći ću ti „rekla sam ti“
Baš tu na svojim papirima.
Da za vječnost odzvanja…
„Kao ti i ja.“

Nema komentara :

Objavi komentar