Kolumne

četvrtak, 8. ožujka 2018.

Šolkotović Snežana | Živci



Moji živci nisu ljuljaška za nečije ispade
strune za nečiju sujetu,
nisu pokusi za prepade
kako bi dokazali izdržljivost svetu.
Nisu žice za sviranje
da se po njima nečija ljutnja i bes istrese,
nisu ni palica za dirigovanje
da se nečiji hir tek tako podnese.
Nemam ih za nečije košmare i nemire
da se po njima pljuje i skače,
nisu ni sklonište za uznemirene leptire
niti za test koliko mogu stvari da mi znače.
Moji živci su samo moji živci,
njima ne treba dvorska luda
umorna sam da zbog drugih hodam po ivici
i verujem u bogzna kakava čuda.
Treba mi samo mir
tišina koja bi loše raspoloženje u nepovrat da isprati,
mesta za želje, jedan svemir
da mi izgubljene snove vrati...
Moji živci su kao strune,
vetar može u naletu da ih polomi,
ne bih volela da dođe do zabune
najbolje je dalje od njih ...,
    da se ne dese brodolomi...

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.