Kolumne

četvrtak, 8. ožujka 2018.

Nada Vukašinović | Srebrni letač



Dok spavam, ti oslikavaš svijet u koji vjeruješ,
uvlačiš me u svoje priče i sad smo unutar nesigurne zone,
U tuđem sam snu, u tuđoj zemlji
razmičem dimnu zavjesu
i vrijeme kroz prste klizne
Teško je drveće i sve je zapakirano u snijeg
u snijegu sam, na debelom minusu,
i sivo jutro visi s neba,
Još uvijek imaš svoj tajanstveni zaklon,
hrapave riječi, glasove s ulice
i nepregledne bjeline,
U sjeni ti je lice

Umiriš misli i čekaš,
i pojave se pčele,
i bijeli prerijski mačak
i poprsje Čajkovskog,
i grob u Clevelandu
i ruka koja piše ...

Uzimaš žličicu i daješ mi lijek,
na nepcu okus meda,
i priča krene …
i putovanje srebrnog letača

Nema komentara :

Objavi komentar