subota, 3. veljače 2018.

Tomislav Domović | Kaskade



U tvojim stopama zastao je zrak,
moj život prestao je disati
Pod tvojim stopama ljubljena
naši dodiri odlaze u podzemlje,
iz podzemlja izlazi budućnost;
naše tijelo presvučeno šumama, listanjem jezika
Uzajamno hranimo se lišćem i niskim oblacima
Brstimo se i žvačemo, u ustima glad stenje,
pod jezicima niče ljubav, naša slina polijeva ju i poji,
i ona teče probijajući kanjon između okolišanja i strepnje
Teče ljubav kao brzak, niz kaskade okusa teče,
nosi papirnate gradove, kulise prepariranog bdijenja,
brtve u tvojim butinama,
ralice u mojim prstima
U čahuru našeg tijela utječe,
leptira nadolazećeg

Nema komentara :

Objavi komentar