Piše: Jelena Miškić
Potrebno je biti množina. Znati bojati glazbu u toplinu. Žariti obraze. Ne spuštati pogled.
Za napisati ljubav moraš biti ne u razlomku. Svaka podvučena crta u pisanju s tom neobjašnivom nakanom iskazivanja emotivnih domena konačnice zbroje krivo. Ne podvlačiti crte. Svemir naredi kružni vrtlog i u čas eto vrtnje problema.
Treperiti. Smijati se. Pjevati glasno, ali dodati i ono vražje Strpljenje. Dodati opraštanje.
Da se malo smijete, napisala bih valutni saldo, ali sve knjige ovoga svijeta tvrde kako novac kvari ljude. A tko sam ja da proturječim moćnim knjigama...
Biti hrabar. Odvažan.
Zagrliti Vrijeme.
Biti svoj. A nečiji.
I kad mislimo kako ne znamo, ne možemo ili biramo izgovor s padajućeg izbornika života, za napisati ljubav...tren je samo za onog koji piše, a vječnost sjećanja s druge strane.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.