Kolumne

srijeda, 14. veljače 2018.

Tino Prusac | Baz kišobrana


Nema kišobrana za mene večeras
ali ne smeta mi
hodat ću na kiši
razmišljati o mokrom listopadu
slušati to
plesanje na krovovima
na stazama
na cesti
u bazenima od zlata i srebra
pod neonskim svjetlom
poput kapljica boje
crvene i žute
i zelene
svjetlo s mirisom neba
ples na ulici
s nevidljivim stopalima
s kišnim kapima koje sviraju svoju glazbu
i opet je u redu da se nasmiješim
povezujući se s kišom
i lokvama na tlu
s kišnim kapima
dodirujući površinu vode
stvarajući prstenove koji se sudaraju
mir i spokoj
s kišom
bez kišobrana.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.