zelena
gledam nebo i upijam plinove
korijenjem koje je prolazilo razne slojeve
kako bi dohvatilo podzemnu vodu
a na granici jezgre i plašta kroz potrese
pa uraslo u vruću unutarnju jezgru zemlje
talim sve susjedne stijene
bez obzira na postanak
crna
prijavila sam vjetru stalno boravište
lomim si grane i cijedim smolu niz borove
naglim olujama razbijam nemire
udarajući o stabla glasovima divljih životinja
samo se slutit mogu staze
na kojima u vrtložnom plesu umiru ponoćni plesači
noćni leptiri
netopiri sove kukavice
pijanice i lunatici
plava
šumorim od plavih jeka ko more
i rastem kad šumorim čudeći se moru
sekvojama koje imaju grane samo pri vrhu
škakljam oblake
divljim kestenom brišem čađu i prašinu
hrastom sladunom umanjujem buku
a vlažnim tlom i korijenjem od lave
branim zemlji da se ne odroni
i proplanku da ne otkliže u ekstazi
zore
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.