 |
| Autor: Milan Frčko |
poklonilo mi je proljeće.
Mekana koža, mirisno cvijeće,
bude osjećaje za pjesmu novu.
U jednom stihu stanuje i ona
čije trepavice sam ljubio.
Kad mjesec se iza krošnji izgubio
uzdasi su pronašli put do snova.
Nježni dodiri i šapat mašte
zaljubljeno srce vesele, plaše.
Pitala me: „Kuda naš brod plovi?“
„Tamo“-rekao sam, „gdje je svijet bolji,
gdje bezbrižno žive pustolovi.“
Mir su nam donijeli golubovi.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.