Još dodir ti ćutim u slatkim noćima,
Putujem žudnjom u sklopljenim očima,
Prosipaš zvijezde po vatri želje moje,
Uzmi dušu, uzmi srce, sve je tvoje.
Još kožu ti ćutim satkanu od svile
Dok vrele ruke od svijeta su je krile
I dah na jastuku od mojih snova
Dok otvaraš mi vrata u svitanja nova.
Još kosu ti ćutim u slapu rasutu po meni,
Taj beskraj čežnje u voljenoj ženi
I predaju tvoju bez imalo straha,
Napokon spremnu do poslijednjeg daha.
Još miris ti ćutim u svakom kutku biti,
Razliven po rijeci kojom plivala si i ti.
Nosila nas je maticom strasti tražeći more
I iskrala se, krišom, pred svitanje zore.
2 komentara :
Predivna, topla i suptilna poezija Darka Balaša, protkana prahom ljubavi i vječnosti, zaslužuje svoje mjesto u povijesti hrvatske književnosti. Puno vam hvala na objavi maestrovog teksta.
Iskrena hvala na objavi moje poezije i dragoj pjesnikinji na tako predivnom komplimentu. Moj naklon....
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.