srijeda, 24. siječnja 2018.

Sven Adam Ewin | Intima


U tvome oku naselile se ptice;
Danju je puno zeba i golubova;
Pod vjeđama ti cvrkuću lastavice;
Tvoje je oko - ptičja kuća iz snova.

Kad jutro svane – ptice ka nebu kreću,
A kad zanoći sve one natrag hoće.
Reci mi draga, kamo s večeri slijeću?
U kojem dijelu tijela - ptice ti noće?

I ja bih rado jedno maleno jato.
Pa da ih čuvam u oku… No da skratim,
Bar jednu pticu ukrao bih ti. Zato
Postanem sokol… I tvoje ptice pratim.

Gle, nad ulazom - preslatka ptičja sjena!
Ne da mi ući… ptičica raskriljena.

Nema komentara :

Objavi komentar