Sjećanje na Božu Hlasteca u Ludbregu

Piše: Aleksandar Horvat

Ludbreška Gradska knjižnica i čitaonica "Mladen Kerstner" ove godine po treći put organizira Dane Bože Hlasteca, ludbreškog pjesnika. Dani Bože Hlasteca traju svake godine od 16. siječnja kad je Hlastec rođen, do 26. siječnja, dana njegove smrti. U ove dane knjižnica organizira brojne aktivnosti u koje se uključuju ludbreške škole, vrtići, udruge i brojni umjetnici. Ove godine valja istaknuti izložbu dvadesetak likovnih umjetnika na temu Hlastecovih pjesama, glazbeno-poetsku večer "Božo Hlastec – ludbreški pjesnik" s temom ljubavi, te 1. recital kajkavske poezije "Božo Hlastec" kojim od ove godine ludbreška knjižnica uvodi Ludbreg u još aktivnije promicanje i njegovanje kajkavskog jezika. Glavna događanja će se po običaju održati u svečanom ambijentu dvorca Batthyany.

Knjižnica ujedno objavljuje i rezultate natječaja:

Odabrani radovi 1. recitala „Božo Hlastec“ (odabirom prosudbenog povjerenstva, abecednim redom po prezimenu):

1. Zlata Brzeska – Tak šteča
2. Zdenka Čavić – Ludbrega si imel rad (posvećeno Boži Hlastecu)
3. Darko Foder – Vozel sreče
4. Željko Funda – Drava
5. Ivan Gaćina – Vu megli spomena
6. Branka Grakalić – Nedam kaj ni za kaj
7. Marija Hlebec – Stisni si seju na vajnkuš ad listja
8. Aleksandar Horvat – Silvestrov biciklin
9. Mirjana-Marija Horvat – Sosedova črešnja
10. Snežana Liber – Breza
11. Štefanija Ludvig – Želeča toplina
12. Tibor Martan – Anđeli ober zibače
13. Vladimir Mihaljević Kantor : Notturno
14. Marija Miklaušić – Ižička
15. Kristina Mrkoci – Križ
16. Milan Novak – Veter je čarobnjak
17. Štefanija Novak – Raspelo
18. Denis Peričić – Ples planetov
19. Ivan Picer – Imam želo
20. Ljubica Ribić – Jesenji dežđ
21. Tereza Salajpal – Zapisi živlenja
22. Ladislava Šarec - Hitvalno živlenje
23. Doroteja Valentić – Draga zemlica
24. Ljiljana Vuglač – Strah
25. Katarina Zadrija – Dišiš

Božo Hlastec rođen je 19. siječnja 1923. u Ludbregu gdje je završio građansku školu, a u Zagrebu srednju tehničku građevinskog smjera. U vrijeme drugog svjetskog rada bio je borac i antifašist. Nakon rata radio je u kotarskom građevnom poduzeću (kasnije ORAH) i zadužen za regulaciju rijeke Bednje i gradnju mostova. Us zve to je bio lovac, nogometaš i kulturni djelatnik. 1953 je preselio u Samobor ali je i dalje redovito dolazio u Ludbreg. Bio je veliki domoljub i 1971. godine vođen idejom slobode i pravde aktivno se uključio u rad Matice hrvatske, te je postao jedan od osnivača Ogranka Matice hrvatske u Samoboru.

Božo Hlastec je u cijelosti kajkavski pjesnik, jedan od onih koji su pisanjem na govoru svog rodnog kraja afirmirali kajkavski jezik. Jedna je od najvećih, ako ne i najveći pjesnik ludbreškog kraja. Izdao je 5 zbirki kajkavske poezije. Pjesme su mu objavljivane u novinama, književnim časopisima i antologijama kajkavske poezije. Preko 30 pjesama mu je uglazbljeno, a dobivao je brojne nagrade na smotrama kajkavštine u Samoboru, Zlataru i Krapini.  Božo Hlastec je osoba koja je na svoj način obilježila ludbreški kraj, promovirajući svoj zavičaj zadužila nas da čuvamo sjećanje na njegov lik i djelo. Umro je 26 siječnja 1994. u Varaždinu.

Zbogom sima

Se kaj je lepo bilo,
Se sem z vas si zel,
Se kaj mi je bilo milo,
Se kaj sam sam štel.

Moral sem od vas otiti,
Vu svet dalki, beli,
Z semi dragi se raziti,
A radi ste me meli.

Zbogom bregi moji dragi,
Za se vam lepa fala,
Zbogom moji lugi blagi,
I ti hiža mala.

Zbogom trsje, šume, seče,
I ti nebo plavo,
Mesečina, sonce žareče,
Si bodite zdravo.

Zmislite se da name,
Em sem z vami živel,
Tu je sreče bilo za me,
Tak rat sem vas imel.

Božo Hlastec – Stari poti, 1970