Kolumne

nedjelja, 28. siječnja 2018.

Pramcem u sumrak


'VAMO - TAMO

Piše: Jelena Miškić

Večeras je Vukovar održao humanitarnu akciju za dvoje sugrađana kojima je potrebna medicinska pomoć.

Klape Elektrodalmacija iz Splita i Cambi iz Kaštel Kambelovca, uz klavirsku pratnju Tončija Tranfića, održažale su krasan koncert pod nazivom “Dalmacija na obali Dunava”.

Sinoć je u muzeju održano predstavljanje značajne  knjige o kulturi sjećanja između emocija i institucija. U Vukovaru se stalno nešto događa.

Taman kada sam se vraćala iz muzeja, srela sam turističku zajednicu koja se vraćala iz knjižnice. Mi 'vamo, oni tamo. I tako na pola puta na kiši smo zastali i pričali. Kako se nekada život u Vukovaru dijelio na život - prije i poslije gimnazije, a danas prije i poslije '91.

Tako sam se nekako snuždila na trenutak kada je ova prekrasna klapa Elektrodalmacija  krenula po osamdesetima, Bangles, Toto, Sting,  Spandau Ballet....

Tada samo još bili kući.

Sjećam se kada je krajem osamdesetih grunuo MTV na naše male ekrane. To je bio ...WOW!. Ne samo glazba, svaki spot je bio mali film, moda, ma sve je bilo WOW. Bili smo hipnozirani.

Pa onda sumanuto praćenje MTV charts.  Najbolje provođenje nedjeljnog popodneva.
I sjećam se koju sam zadnju pogledala i tko je bio no.1 u rujnu 1991.
Guns and Roses. You Could be mine. Najava Terminatora u punom sjaju. Stroja koji  će pokoriti ljudsku rasu.

I tako...Dok mjerimo sebe s onim tamo prije '91 i ovim 'vamo, draže mi je kad čujem neku pjesmu iz tog vremena reći, utješiti se "tad smo još bili kući". Kasete su se snimale, presnimavale i olovkom motale da se ne oštete, postojala je strana A i strana B. Terminator je ostao samo na filmu. Nas je zadesilo istrebljenje druge vrste.

S velikom nostalgijom prebirem po tim sjećanjima. Ponekad se čini kao da nisu niti bila moja.

Al onda jače trčim 'Vamo-Tamo', sretnem nekog tko mi potvrdi. Kaže - "E da. Baš jest tako bilo. I nikako drugačije."  Onda zapišem.

Zapišem - raj na zemlji.

Nema komentara :

Objavi komentar