Pramcem u sumrak

DRUGO POLUGODIŠTE

Piše: Jelena Miškić

Uzbuđeno - "..znaš da onaj otok iz Spužva Boba stvarno postoji!? I da stvarno postoji Bikini dolina!! I zato babac govori bikini a ne badić!" - frkne ruksak i baci se u fotelju.

Nastavljamo sedmi razred osnovne škole.

"To je nova lekcija iz geografije?" - sumnjivo škiljim.

"Ma jok! To sam pročitala na internetu!" - hvata zrak - "i to je dvadeset i tri bikinija" - "Dvadeset i tri badića!" - prekidam ju.

Smijemo se.

"A dajjjj mamaaaaa!" - uozbilji se.

"I tamo se ne smije ići jer je eksplodirala H bomba." - kaže - "Mama, kakva je to H bomba, jel to atomska?"

"Nažalost" - potvrdim.

"Idem dalje čitati o Bikiniju. Na internetu! Vidiš kako bolje zapamtim kada pročitam na internetu i više me zanima i te knjige su totalno bezveze!" - sad već demonstrativno tvrdi.

"Nisi u pravu. Sve te informacije su morale stići od nekud na "taj tvoj" Internet.  A došle su iz - knjiga. Vjeruj mi." - umirem iznutra nadajući se kako je moj argument održiv.

"Sigurno ne iz te tvoje što čitaš!" - baci ovlaš pogled na naslov, prevrne očima pa nastavi - "Sori. Odoh surfat po Bikiniju!" - namigne mi " kužiš..surfat'.." - smijulji se. Skoči iz one fotelje, poljubi me na brzinu u obraz i odleti.

Uzdahnem.

Vukovar umata nježno zimskim sivilom kraj dana.

Umiruje me kasno popodnevni pogled na stablo višnje u dvorištu obiteljske kuće i ostaci snijega u bašti.

I ufanje u povjerenje kako će doista čitati i zanimati se Bikini. A ne H bombu.