Kolumne

subota, 20. siječnja 2018.

Ozrenka Kamber | O smijeha, smijeha dajte

Što mi je činiti, nebeski jahači moji?
Pjesmom obrisati suzu s trepavica,
Svjetlošću Anđela sakupiti komadiće Srca,
iscijeliti Dušu mudrošću
i ljuljati se u kolijevci osmijeha.
O smijeha, smijeha dajte na dlanove moje,
Vi, nebeski prijatelji Svjetlosti
i zvonku pjesmu radosti na usne.
U snove mi lepršavi spokoj pošaljite
i Iskru Svjetlosti na dlanu mi naslikajte
da je  prinesem Srcu
da osvijetlim skrivene odaje Sklada
da raznobojne  sutone tuge
transformiram u Duge nadanja.
I, molim vas,  otvorite mi poglede Duše
i spoznaju budnosti utkajte u moje riječi
da dotaknu Srce spavačima
da otvore obzore uskogrudnima
da unesu  jasnoću Istine u usnule poglede
d sućut u okrutnost okovanu nerazumijevanjima
da im iz spoznaje vlastitog izbora iznjedri:
“Oprosti , Dušo moja, što ne čujem tvoj zvonki glas Ljubavi,
što za Domom tragam izvan Srca svoga
i umjesto smijeha bistru suzu sijem,
a potom tugu u sjajnom pogledu nosim
i srce lomim u tamnim noćima
skrivena od Sebe, daleko od Tebe.
O smijeha, smijeha dajte na dlanove njihove
i zvonku pjesmu radosti na usne,
Vi nebeski Prijatelji Duše.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.