oduzeli su mu ljudsko lice.
Nije imao braću, sestre ni djecu.
“Nema prijatelja, a vjerojatno ni snove.
Kome čovjek bez srca treba”- pitali su
se ljudi.
Jednoga dana pretvorio se u glogov grm.
Umjesto nogu imao je korijenje.
Izgubio je korake koji su ga spašavali
od samoće.
Šapat vjetra i kiše bilo je jedino što je čuo.
Ptice nisu slijetale na njegove grane
i kada je starost pokucala na njegova
vrata, brzo se osušio.
Na njegovom mjestu sada raste trava.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.