Kolumne

srijeda, 10. siječnja 2018.

Maja Šiprak | Neuklapanje


iznova su kokainski oblaci
obojili nebeski svod
negdje vani događa se život
mimoilazi me
osvješćuje
kako je suprotno od ljubavi ravnodušnost
dok nasuprot snova stoji beskrajna bol

tek povremeno dokinem samoću i
zađem van
ispijem kuhano vino
a okruženost drugima pretvorim u druženje

nije teško
samo moram biti manje ja
ili postanem druga osoba

sve je dobro
na svojem mjestu
svi su tu
samo ja nestanem
na raskršću
gdje su moćne nebeske usne
usisale oblake

Nema komentara :

Objavi komentar