Kolumne

nedjelja, 17. prosinca 2017.

Slavica Gazibara | Vizura


Nikad i Zauvijek
linije su ukočenih slika
isječak trenutka
koji bi da traje

majčino mlijeko još miriše na krv
i svejedno je li nas posteljica iznjedrila ili izbacila
i je li prvi plač krik užasa ili
vapaj za utjehom prošlosti

i samo tako dogodi se život

prestali smo melankoliju liječiti uspomenama
sada skupljamo neobične strahove
rane smrti
pogreške vremenskih prognoza
praznimo se ljutnjom i podsmijehom

dogorjeli za zla vremena
a za dobra ne znamo
napijmo se čovječe

ako danas laž se oblači u istinu
kal se kupa u kaležu nevinosti
nije li i umjetnost
prijevara ljubavi
i bordelska farsa

Nema komentara :

Objavi komentar