Kolumne

petak, 1. prosinca 2017.

Miro Maraš | Vrijeme Očajnika



Hladan zrak struji mi kroz misli,
Nježan šapat govori mi: „Kriv si.“
Težina tisuću grijeha na duši,
Svaki krik svih tih bolnih smrti
Šapće mi: „Ogluši.“

Anđeli smrti igraju se sa mnom,
Dotičem dno,
Padam na tlo neplodno,
Mirim se sa promjenom.

Oči su mi pune tuge,
Godinama nema duge.
Stojim na brdu golom,
U jutru umivenom rosom.
Zamahujem svojom kosom,
Oduzimam život grješnika –
Igram se umjetnika.

Svaka smrt bol mi nosi,
Duše kao žito kosim,
Ocu ja ne prkosim.
Nekoć bijaše najdivniji mu biser,
Anđeo sada pali – Lucifer.

Nema komentara :

Objavi komentar