petak, 15. prosinca 2017.

Mario Kovačević | vrli novi svijet


vrli novi svijet me zove
spavaj stiješnjen u gomili
ne znam vjerovati u snove
čak i kad bi se ostvarili

s ulične strane žamor borbe
vrisak neona što svjetluca
s tamne strane ove sobe
jezik tjeskobe paluca

istina je rijetko čista
često nejasna i duboka
nikad nikome nije ista
ponekom je k'o pelin gorka

s vedrim osmijehom na licu
ponekad zaboravim brige
okrećem još jednu stranicu
svoje neispisane knjige

svaki još neispjevani stih
želi me taštinom zavesti
uspio sam pobjeći od svih
osim od nemirne savjesti

Nema komentara :

Objavi komentar