spavaj stiješnjen u gomili
ne znam vjerovati u snove
čak i kad bi se ostvarili
s ulične strane žamor borbe
vrisak neona što svjetluca
s tamne strane ove sobe
jezik tjeskobe paluca
istina je rijetko čista
često nejasna i duboka
nikad nikome nije ista
ponekom je k'o pelin gorka
s vedrim osmijehom na licu
ponekad zaboravim brige
okrećem još jednu stranicu
svoje neispisane knjige
svaki još neispjevani stih
želi me taštinom zavesti
uspio sam pobjeći od svih
osim od nemirne savjesti
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.