Žena je gledala kroz prozor vlaka koji je vozio nasmiješene ljude u susret danima prepunih svjetla. Zato je i gledala kroz prozor jer njezino lice nije krasio osmijeh pa se činila kao da vrijeđa ostale suputnike u vagonu.
– Kamo putujete? – upitao ju je netko.
– Nekamo… – odgovorila je nevoljko i opet se zagledala kroz prozor.
Preko lica putnika preletjele su tek blage sjene zabrinutosti jer nisu željeli razmišljati o mraku, ratu i ubijanju. Iščekujući daljine, žena bez osmijeha ipak se usudila sanjati o mirnim ulicama u nepoznatim gradovima.
☮ Vezane objave:
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgpDVjdw5-YuVUXuS3WeIaYiDj_IRfO1JpysK3szr9DfpQq5flGD1hOwARt_C7kjSOQ-LSjjpdpb_2nnnz6Q9_1QB_ZV9D48X5vm91sNgRv4eFLiyDwxfG3t3ruAVbdJPlgi90DU_c2Yp4/s200/Me%25C4%2591unarodni+dan+rije%25C4%258Di.png)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.