Žena je gledala kroz prozor vlaka koji je vozio nasmiješene ljude u susret danima prepunih svjetla. Zato je i gledala kroz prozor jer njezino lice nije krasio osmijeh pa se činila kao da vrijeđa ostale suputnike u vagonu.
– Kamo putujete? – upitao ju je netko.
– Nekamo… – odgovorila je nevoljko i opet se zagledala kroz prozor.
Preko lica putnika preletjele su tek blage sjene zabrinutosti jer nisu željeli razmišljati o mraku, ratu i ubijanju. Iščekujući daljine, žena bez osmijeha ipak se usudila sanjati o mirnim ulicama u nepoznatim gradovima.
☮ Vezane objave:
23. studeni | Međunarodni dan riječi
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.