Kolumne

srijeda, 8. studenoga 2017.

Nataša Hrupec | Naš pas spava


mislim da sam uspjela pobjeći
a rasla sam sporo
polako sam izašla iz trgovine mirodijama i šećerom
poslije boravka u bolnici i upale pluća
i operacije

a zrele trešnje pod bolničkim prozorom
samo sam gledala mjesec dana
to sam vrijeme shvaćala ko kaznu

trebam li reći da su trešnje moje najdraže voće
a kazna i krivnja ... od kršćanske ikonografije bježim
trebam li i to reći

i ulicu su asfaltirali za to vrijeme kad me nije bilo
i konačno
sam zakoračila iz djetinjstva
nisu mi simpatični baš svi koji su imali važne role
ali zar je to sad bitno, dušo moja
naš pas spava, naša su djeca poprilično velika
u neke muzeje još nismo kročili
dušo moja

Nema komentara :

Objavi komentar