Miroslav Pelikan | Rub

Na rubu sam, doveden i svojom voljom do samoga procijepa, očekujući da me netko milostivo gurne u dubinu, u zaborav
Vruće je dok čekam izvršitelja moje kazne
Miran sam, uistinu, bez pomoći drugih dokoračao sam do ove linije i sada mogu samo čekati, izabranoga
Sjećam se detalja iz svoga djetinjstva
Slike davnog života izviru kao slabi izvor, jačajući kako razmišljam o njima
Svjetlost slabi, čekam, je li čekanje kazna?