Kolumne

utorak, 17. listopada 2017.

Tomislav Domović | čekaj čekaj


jer
doći će vrijeme umjesto islužena nevremena
i krila će rasti kao zdravo dijete
presahnut će tvorovima štrcaljke
a u ozračje spustit će se prozubljeni orahov list
čekaj čekaj
brzinu čelom uspori
a strpljivost ohrabri
kao zatočenika kojemu guste rešetke
nisu prepreka da sagleda nebo kao slobodno prostranstvo
jer čovjek sjedi između četiri zida
i vidi raskoš
jer klaun obiđe svijet
i vidi sebe
čekaj čekaj
kao što si u majčinoj utrobi čekao
i u pravoj sekundi izašao
točan kao povratak selice u proljeće
mamci su postavljeni
i nije lako odoljeti iluziji
ali
čekaj čekaj
kao što si čekao prvu ljubav
kao što si vrebao prvi poljubac
kao što si pustio snove da mile na sve strane
da rastu da teku
da sahnu
i onda u preživjelima pronašao smisao
čekaj čekaj
nema žurbe
nekima je jedan dan kao vječnost
tebi je život kao jedan sat
ravnomjerno otkucava
sve ćeš stići

Imperativi, 2017.

Nema komentara :

Objavi komentar