Kolumne

utorak, 17. listopada 2017.

Damir D. Ocvirk | Koš za smeće




Pozdravljalo ga samo drveće
i nekoji pas kada zaluta.
Jer stajaše kano koš za smeće,
ostavljen uz rub sporednog puta.

A bijaše podrpan i nejak,
osmjeha blaga al' praznog dlana.
On, pogrbljeni maleni prosjak,
u sjenama golemih platana.

Šetale su dame i gospoda
u otmjenim pak odijelima;
iz onog, plemenitaškog, roda,
koji se hvali svojim djelima.

Jednog dana Ona je naišla
sivog lica, ledenog pogleda,
te oprezno samotnjaku prišla.

Ubacila je nježnim prstima
zamazani omot sladoleda,
u trošni koš od žice i lima.

Nema komentara :

Objavi komentar