Pozdravljalo ga samo drveće
i nekoji pas kada zaluta.
Jer stajaše kano koš za smeće,
ostavljen uz rub sporednog puta.
A bijaše podrpan i nejak,
osmjeha blaga al' praznog dlana.
On, pogrbljeni maleni prosjak,
u sjenama golemih platana.
Šetale su dame i gospoda
u otmjenim pak odijelima;
iz onog, plemenitaškog, roda,
koji se hvali svojim djelima.
Jednog dana Ona je naišla
sivog lica, ledenog pogleda,
te oprezno samotnjaku prišla.
Ubacila je nježnim prstima
zamazani omot sladoleda,
u trošni koš od žice i lima.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.