koji god razlog izmišljali
s jeseni je otežano voljeti
ono onda
kad ona onako nabrekla od jedrih plodova
kišom priguši svaku pohotnu primisao
trajne su tek jeseni
u koje ulazimo bogatiji za jučer
zašto mi
pitam sad otvoreno
sve bivše jeseni niste odgovarali
bar vjetronošom
razbudili biste mi
žmirkaj ulične svjetiljke u sobi
godine nisu
kako vidite one i onakve
kakve smo u spomenarima
strjelicom kroz srca potpisivali
snovi sve rjeđe i rjeđe
posjećuju isprane krovove
zar je moguće
da nikada niste otkrili
kako je u snu moguće i nemoguće
što bi s golubicama
koje vedre unjedriste
ispod maglom sljubljene
mekosive svilaste
spavaćice nesanice
poradi kojih obnoć svu noć
i tako noć za noćima
s tugom drugujem
je li golubice guguću poput galebica
što na žalu žal žaluju
mojim snovima
bijeloruni ovnovi preskaču besane ograde
mojim snovima
prekinuta je spojnica s Vašim stazama
u grabi lokve žute slutnje i smutnje
ništa se takoreći
ne biba u bunarima šutnje
uživam trenutke
u kojima se tako ništa ne događa
vrijeme nadolazi
da se zaboravlja
i prašta
najvjerojatnije više nije moguće
ništa doreći niti poreći
sa mnom više ne dobivate ništa više
dapače postajem Vam oklop
nepotreban nemirnoj širini
pred Vama prostrtih godina
ps
shvatite
ne okrećem Vam leđa
već se okrećem
sebi
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.