Kolumne

utorak, 24. listopada 2017.

Darija Žilić | Zubato sunce


Ako je vani zubato sunce, to ništa ne
Znači. Paradoksi su ionako stalno oko nas,
Mrvice dječje znatiželje i ljutiti pogled čovjeka
Koji sadeći lipu pozdravlja svoj život i traži
Pomirenje, nakon svega. U zimskim mjesecima,
U brlozima se skrivaju krzna, voće, slutnje, pogledi
Zaostali iz ljetnih dana, pretvoreni u slatke kapljice
Koje prizivaju vječnost tamo gdje više nema srama.
Danas treba odlučiti, okrenuti se
Nekim sasvim novim druženjima
I ukrotiti zvijeri koje još uvijek
Trče oko nas i prizivaju oprost.
Ne čekaju nas dobri dani, kaže žena koja razumije,
Ali ja se okrećem kakvom-takvom suncu i puštam
Ruke da se griju na toplo-hladnim vrhuncima...

Nema komentara :

Objavi komentar