Kolumne

četvrtak, 12. listopada 2017.

Daria Lisenko | Rajski vrt




Mušice sitne i bijeli leptiri,
Slijeću na usne crvenih ruža,
I ljube ih krilima ti kavaliri,
Dok medeno vino ruža im pruža.

Zrak je sav težak od sunčevog zlata,
Što sipalo s neba čitavi dan,
Čempresa zelena mirisna brada,
Dukata prepuna roni u san.

I šušti tišina od pjesme cikada,
Purpurni oblak – usamljen brod,
Borova šume ko kolonada,
Podupiru iglama nebeski svod.

Lopov sreće u zlatnome raju,
Ne mrdam, slušam sivkastu ševu,
Klonim se anđela – krilatih zmaja,
Da ne bi me izgnali ko onu Evu.

Nema komentara :

Objavi komentar