Mušice sitne i bijeli leptiri,
Slijeću na usne crvenih ruža,
I ljube ih krilima ti kavaliri,
Dok medeno vino ruža im pruža.
Zrak je sav težak od sunčevog zlata,
Što sipalo s neba čitavi dan,
Čempresa zelena mirisna brada,
Dukata prepuna roni u san.
I šušti tišina od pjesme cikada,
Purpurni oblak – usamljen brod,
Borova šume ko kolonada,
Podupiru iglama nebeski svod.
Lopov sreće u zlatnome raju,
Ne mrdam, slušam sivkastu ševu,
Klonim se anđela – krilatih zmaja,
Da ne bi me izgnali ko onu Evu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.