Kolumne

nedjelja, 10. rujna 2017.

Tomislav Domović | Kad budeš trska


Kad ti budeš trska, ja ću biti povjetarac
lomit će se Dinara, a ti povijat ćeš se samo
svećenici će biti leptiri nad rijekom
Pastiri će raspustiti stado, jaganjci će ulaziti u tvoj pogled,
tražiti nevinost od njihove veću
Povijat ćeš se kao ljubav koja je zrak, raskvašeno polje u ustima, srce optočeno pjesmom

Kad ti budeš trska
Povijat ćeš se ispod neba koje oteo sam drugima
Tvoja vlakna neće znati za jesen i zimu
Zelenjet ćeš i moj purpur će postati zelen

Kad ti budeš trska, kad se poviješ do mirne vode, kad ljubav te povije
Prolaznost više neće biti jauk, srsi će biti neumrli ispovjednici
Tvoje dojke hranit će čitavi svijet, mene će hraniti
Tvoje usne bit će zdenac sa samo jednom ispunjenom željom na dnu
Mojom željom da ti dlanovi prestanu biti neuslišena molitva
Da se razdvoje i kao posvađani svatovi
Na suprotnim stranama svijeta plešu nad mojim raspamećenim pjesmama

Kad ti budeš trska, posegnut ću za tobom
Povjetarac nasjeo na tvoje bedrene sanjke
Ja ću te ljubiti, a iz tvog oka iskakat će jaganjci
Tražiti nevinost na drugom proplanku

Nema komentara :

Objavi komentar