Kolumne

ponedjeljak, 11. rujna 2017.

Katarina Zadrija | Karta Trejta (Kerempuh)


Faljen Bog sem skupa!

Kak se imate po ove vručine? Mene baš paše, bolje nek v zime grijanje plačati.

A da znate vi si skup kej svoje riti v slane vode pacate kak je ljepe sad tu! Mer, tišina, nema strke. Parkeraš se v gradu de očeš.

Neki sem se dan stala z svoju kumu Janu kak se po ceste špinči. Črna, ti bogca kej da ju je njen Jura konačne na morje otpeljal! On tam nie nigdar do sad bil. Veli da mu je pod brajda najljepše. I ja se slažem, ali Jana, em znam mozga mu je popila. Sad tu na štikla nabada kakti roda, a črna ko ciganica, jedva me pozdravela. Se je to mene nekak smrdela, pak sem nabrkala ovoga svojega nek si kuma večer pod naše brajde na gemišt pozove.

I je, došel je moj kum, pak sem male narezala onak pod 45, paradajza, paprike i luka fala bogu je, smo si seli, pitam za Janu, veli kum da neće tursku seriju prepustiti. Bem ti Turčine, su oni sad i od kumstva važneši! I tak pomalu komadić po komadić, narezala sem ja male one slaneše šonjke, da se bo piti dale. Kak dobra kumica kak moj kumek z kupice odpije, ja mu mam pritočim. Bile mi se doba povleči, nek se moški pospominjaju svoje spomenjke i nek se jen drugomu pojadaju. Sem si tam dolje za grmem na penj sela, em nes ni ja ofce pasla, da otidem. Sekej dobroga je moći čujti dok njim derekt jezeka razveže.

Znaš bil sem ti sad pred teden dana z Janu na moru. Počne mouj kumek. Em ne bi ja išel, znaš ti mene, ali se niesem mogel one svoje rešiti. I brunda i brunda saki dan, pak sem rekel : Nek ti bou!

Nametali smo mi Passata pounoga,  je bolje na ceste sedel nek poljski i češki auti dok na morje idu.
Još tak-tak čez gorski kotar, de je se zelene, ali dok smo na Velebita došli, kamen na kamenu, a ona moja viće : „Morje, Jura pogleč, morje!“ , a kej boum gledel? Veliku vodu.

A v glave mi se vrti furt jena misel.

Čiste sem ponorel! Fala bogeku kej me moj pokounji tatek nemre videti! Bi mi rekel : „Joža, em si za Vrapče! Kej te nosi na taj kamen, na tou mesečevu površinu!“.

Jezuš, de su moji zeleni bregi, moje gurice, kljet i brajde? Tak bi si rada pod njimi gemišta spil!

Ali ne, ova moja kobra oče na morje iti. Brundala je i brundala saki dan kak bogec za kunu.

Rezervoara pounoga sem točil, nebou sigurne dost, pak cestarina i još trajekt! Apartman, pak trošek, kej sem ja z temi penezi doma mogel napraviti!

Je, velji ona da je sosed Jura Jalžu peljal, došla je dimam črna, si ju glede ( kej? Još bi i to štela, otem se boumo spominjali... sem je taj pout prečkomel ), pak bi i ona na morje.

Ne bi ja, nebi si dal babe komenderati, sem ja pri svoje hiže gazda, ali veli Jura ovak : „ Joža da ti vidiš te Čehinje, koji su to komadi, štrči napred, štrči otraga, a ne ova moja kej je kak lotra. Suša napred, sahara otraga!“

A dobre, če je tak idem to videti! Ali preveč košta, kej je, je...

Niesem ja, znaš kumek mene, nikakof žmukljar, ali  preveč je preveč.

A da vidiš te mađare! Kurče se po naši cesta kak da su doma. Misli če ima Alfu da more mojega Passata same tak prepišati! Pokazal bi ja njemu, same da nemam demižon derekta v bunkeru!

Ni deset Herdervarijof mu ne bi pomogle! Ali demižon, on je moj jedini, mam poklje tebe kumek, pravi pajdaš, navek me razmi, čuvati ga moram...

Najemput veli baba tu ljeve skreni.

De mi je demižon? Ljepi mouj, ojdi k mene, da si legnem v ladovinu kak čovek i gemišta na meru spijem. Nek ona brunda, nek ju voda nosi itak su v tie torba njenjini cunjki, mene toga nie treba.
Sem se sprožil na terase, kad najemput... kej se one tam prek na terase preteže? Bog mi oprosti, majka Bouža ili vila? Takvu ljepotu još nies videl. Bormeš bi i demižona za nju dal! Prči se a ni gač nema, špaga je je nekakava v rit vljezla, treba bi je to zvaditi... rada bi ju po te rite pljusnul..

Same male... kej ja to čujem????

Moja Jana špreha. Od gda ona šprehati zna? Komu je ona rekla : „Tanke šen“ ?

Kej onaj žouti švaba ima moje Jane tourbe nositi? Vič vraga kak se kakti slučajne vuz ciceka posmeknul.

Ej, nebuš, ne zval se ja Joža Vinceljerof!

Jana sim dojdi, koud se klatiš!

Jelji misliš već jempout  obeda na stol deti? Zutra oču štruklje, si zela onaj friški sir? Kakve morje, išla se bouš pacat dok boum ja to štel! A sončati se i tu kre mene moreš.

Tak ti je to moj kumek, če male babe popustiš mam bi ona f kvar... Šaku po stolu treba lupiti.

Zate tvoja Jana ima Gulliverke za hiljadarku denes na noga i tourbu od 5 hiljadarki! Naplatila je ona to tebe dobre, bedak jen! Mislim si ja, dosti sem čula idem spat, of moj i onak nema kej povedati, a i spi več na pol...

Tak sad znate i kak je to dok Kajkavec prvi pout na morje ide, ja vas se skup pozdravljam do dugoga pouta, boudite dobri i majte se radi !

( idem spat...)

Vaša Kerempuhoškrabačica!

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.