Kolumne

subota, 9. rujna 2017.

Ivan Gaćina | Svoje prve pjesničke rime počeo je stvarati još u osnovnoj školi


Ivan Gaćina rođen je 15.4.1981. u Zadru, Republika Hrvatska. Visoku stručnu spremu i akademski naziv magistra inženjera računarstva stekao je nakon tri završena studija na Sveučilištu u Dubrovniku 2010. godine, gdje je kao jedan od najboljih studenata na diplomskom studiju za izniman uspjeh bio nagrađen dodatnom diplomom cum laude. Ima iskustva u radu kao osnovnoškolski i srednjoškolski nastavnik matematike, fizike, informatike i računalstva te elektrotehničke grupe predmeta.

Piše poeziju i haiku poeziju, kratke priče, aforizme i recenzije književnih djela te se povremeno bavi digitalnim fotografiranjem. Svoje prve pjesničke rime počeo je stvarati još u osnovnoj školi, ozbiljnijim pisanjem se bavi od 2000. godine kada je bio brucoš na fakultetu, a od 2014. godine počinje slati svoje radove na razne natječaje, za zbornike i časopise.

Dobitnik je 30-ak međunarodnih nagrada za poeziju i kratke priče u Hrvatskoj, Srbiji te Bosni i Hercegovini.

Prevođen je na više jezika: engleski, slovenski, talijanski, bugarski, rumunjski, arapski, romski, filipinski (Tagalog i Cebuano), vijetnamski, ugandski (lunyoro ili runyoro) i indonezijski jezik (Bahasa Indonesia i Batak Toba) te čakavsko i kajkavsko narječje hrvatskoga jezika.

Član je nekoliko udruženja i društava: Matica hrvatska (od 2010.), Hrvatsko književno društvo (ogranak Zadar) (od 2014.), KLD „Rešetari“ (od 2015.), Udruženje srpskih književnika u otadžbini i rasejanju – USKOR (od 2015.), Savez književnika u otadžbini i rasejanju – SKOR (od 2016.), Društvo „dr Saša Božović“ Beograd (od 2016.), Kultura snova (od 2017.).

Izdao je dvije samostalne zbirke poezije: „Tebe traži moja rima“ (KC Kalliopa, Našice, Hrvatska, 2014.) i „Tvorac Misli / Prolaznik u noći“ (SVEN, Niš, Srbija, 2015.). Radove je objavljivao i u zajedničkim zbirkama: zastupljen u više od 200 zbornika i preko 10 različitih časopisa.

POEZIJA OSEKE I PLIME

Poeziju pišem još od ranih dana,
stihopise njišu oseke i plime,
plovim malom barkom preko oceana
dok na pramcu snova ljeta nose zime.

Ponekad se sjetim srcobolnih rana
kad ponori smrti gutaju mi ime,
na pješčanoj plaži iza stihobrana
od ljepote gradim poeziju rime.

Harmonija duše hitro isplovljava,
neboumljem jedri i nepravdu slama
šireći u srcu ljubav cvatnog stiha.

U mislima teče mudra Stihoslava,
plodove života širi obalama
dok ih tamo čeka tvoja duša tiha.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.