Kolumne

petak, 11. kolovoza 2017.

Prof. Marija Juračić | Spomenka Mišić Krebs: Ružičasta jahta

Kada mi je Spomenka Mišić Krebs poslala svoju prvu priču s molbom da budem urednica njezine prve knjige, nisam bila oduševljena. Jezik priče je doslovno otkrivao osobu koja je od nježnih godina bila izložena vjetrovima izbjeglištva, bacana od nemila do nedraga europskim prostorima na kojima je primala i gubila, na kojima je nalazila ruku podrške, ali i gubila nešto od onoga što je sobom donijela. Pristala sam jezično ispraviti tu jednu priču, što uvijek kod prvog čitanja činim, potpuno usmjerena na pravopisne i jezične pogreške, jer one ne smiju niti na trenutak zaustaviti onaj fini protok misli koje teku od autora ka čitatelju. Završivši tu prvu korekturu teksta, ostavih ga, da mu se uvečer još jednom vratim.

I te večeri dogodilo se da me je tekst, očišćen od površnih naslaga jezične nepravilnosti, tako uvukao u svoj sadržaj, u živ i prisan način pripovijedanja da mi nije bilo jasno kako sam mogla odbaciti ga samo zato što nije uvijek poštivao standardne jezične norme koje smo skloni oprostiti poeziji, a u proznom ih tekstu strogo sudimo.

Priča koja je doslovno zgrabila svu moju pozornost, prva je priča ove zbirke, čiji naslov najbolje objašnjava njezinu temu. „Tko to u meni šapuće“ pitanje je koje me intrigiralo više puta, a sada sam u priči našla, ne odgovore, ali prihvatljiv put kojim možemo objasniti ono što je drugačije i što smo brzopleto spremni proglasiti čudnim pa čak i bolesnim. A tko može tvrditi da komunikacija više osoba u jednome tijelu nije dar, rupa u granici mogućega kroz koju se samo posebne osobe mogu provući u onaj svijet koji rado zovemo – iza ogledala. Tko kaže da se ne rađamo u unaprijed pripremljenim kalupima od kojih svaki ima neki svoj smisao i svoje poslanje?


Druga priča, koja je stigla na moj mail, nosila je neutralan naziv „Firenca“. Prikazuje nekoliko sudbonosnih dana u životu mlade pravnice, supruge državnog tužitelja, u kojima autorica spretno povezuje Firencu Danteova vremena i moderan grad u kojem se začinje uzbudljiva, tajanstvena priča, čiji nas završetak ostavlja u nedoumici.

Ta neraskidiva veza sadašnjosti i prošlosti, označava i sljedeće priče, čija se radnja uvijek događa u drugoj državi, u drugom vremenskom razdoblju, u čemu iznova gledam autoričinu skitalačku sudbinu. Priče dobivaju dvojak karakter. Jedna njihova strana vjerno je urasla u tlo na kojem se radnja zbiva, a vremenski je neomeđena, a samo zbivanje pripada lagano spekulativnoj fikciji koja se otvorenom umu čini sasvim uvjerljivom i mogućom. Fikcija autorice dobiva logično objašnjenje i nije tek gola fantazija bez pokrića.

Bez obzira gdje se odvija radnja pojedine priče, bez obzira što su njihovi glavni likovi uvijek drugi, sve su one povezane motivom putovanja i motivom tajanstvene ružičaste jahte koja plovi negdje na margini pojedine priče i čiju ulogu ne naslućujemo. Spretnim potezom pera, autorica nas na kraju dovodi u točku koja je fokus svih zbivanja, sjecište svih niti pojedinih priča koje nisu samo zabavno štivo koje golica maštu, nego i poruka autorice da Zemljani mogu i moraju raditi bolje, da glad za hranom, moći i znanjem nije jedina koja pokreče čovjeka, da postoji i hrana „koja hrani dušu, čini je sitom pa postaje bolja i pitomija, jednostavnija, šira i razumljivija.“

Iako je osnovna tehnika „Ružičaste jahte“ naracija usmjerena na zanimljivo, likovi koji žive u ovim pričama, a posebno ženski likovi, nisu prikazani plošno. Oni žive, vole, griješe, uvijek i potpuno svjesni svojih posrtaja i djelovanja.

„Ružičasta jahta“ prvijenac Spomenke Mišić Krebs je zanimljivo, maštovito štivo, pisano lijepim, izražajnim, mjestimice poetskim stilom. Ta lirska intermeca u koje se izlijeva duša žene, moraju ganuti, moraju čitatelja uvući u njezin intiman svijet. Zbog svega rečenog, mogu ovu knjigu preporučiti svakom čitatelju, a posebno onom koji voli priče koje znaju objediniti ovaj naš, realan, trodimenzionalan svijet i onaj u kojem postoji dimenzija vremena.



Prof. Marija Juračić

Naslov: Ružičasta jahta
Autorica: Spomenka Mišić Krebs
Broj stranica: 84
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2017.
ISBN: 978-953-336-388-2

1 komentar :