Dnevnik (ne)obične djevojke

Novo vrijeme, stare muke

Piše: Božana Ćosić

Novo vrijeme, stare muke

I tako... Glamur je ponovno počeo raditi po starome. Hrvoje se nekako „pomirio“ s donacijom brata koju nije tražio. Iako izgleda da je sve ok, meni se ipak čini da još uvijek nije prešao preko toga i da je njegov ponos jači od svega. I to je ok, ali mislim da bi zbog dorobiti svih trebao u jednom trenutku zaboraviti na sve i krenuti dalje. Lako je to reći, znam to, ali ponekad nas život ne pita i jednostavno smo u njegovim rukama. On nas vodi i određuje puteve. On nam stavlja prepreke, ali i šalje pomoć. I sad možete reći da fantaziram i možda fantaziram, no činjenice govore umjesto mene.

Međutim, kako se sve vratilo u normalu, vratile su se i stare muke. Opet su nas obuzele međusobne nesuglasice, a njima je Lana inicijator. Vječito je puna prigovora i nikada joj ništa nije po volji. Ružno od mene što ću reći da je zapravo u pitanju obična razmaženost. Ženska nikada nije radila i sada se pokušava prilagoditi, a to čini na skroz pogrešan način. Svađe nikamo ne vode i samo još više stvaraju razdor što mi  je neizmjerno žao. Dečki se trude, ja se trudim iako imam hrpu problema, a ona tako... Da, s novim početkom opet je stigao Boris i to me strašno iritira. Samo njegovo postojanje ne da mi mira i uistinu svim srcem želim da me pusti na miru. Ništa mi ne radi, ne izravno, ali znam, o znam, da nešto sprema i da nije bez razloga sve kako je.

Također se opet muvaju ona trojica čudaka. I opet sam od Hrvoja pokušala štogod izvući i opet bezuspješno. Sve mi to zadaje brige i ako se moje sumnje potvrde, neće izaći na dobro. Zašto? Sve bih nekako i prožvakala da nije sve čudnije i čudnije... Sad odjednom, osim šaputanja, privlače još neke čudne ljude. Kada kažem čudne mislim na osobe koje iskaču iz mase što svojim ponašanjem, što izgledom. Ma da vam pravo i otvoreno kažem, mislim da je riječ o raspačavanju opijata, a to nikada, ali nikada ne može biti dobro.

I što mi je činiti? Ništa nije u mojoj moći i jedino što bih mogla napraviti je da popričam s Lanom i dečkima i još više potpirim pomutnju, ili da se jednostavno povučem i smirim vlastite strasti. Izabirem ovo drugo, ali vjerujte mi da nije lako. Nije lako gledati sve oko mene i osjećati da nešto nije u redu, a ne činiti ništa. No, sve to radim kako bi mogla krenuti dalje i kako bih se riješila negativnih i pesimističnih misli.

Ali na sreću, nije sve tako crno. Nestali su obiteljski problemi i to mi je trenutno najvažnije. Moji roditelji se ne svađaju kao prije i pokušavaju sve riješiti mirnim putem. Mama mi ne prigovara zbog svega i svačega, dapače, velika mi je potpora i mislim da ću jednoga dana skinuti teret s leđa i ispričati joj što me muči. Trudim se da ništa ne primijeti i da naše vrlo rijetko zajedničko vrijeme provedemo što kvalitetnije.

Vrijeme je godišnjih odmora i uskoro će na posjetiti tata. Veselim se tome i planiram prirediti obiteljsku večeru. Vjerujem da će proći kako sam zamislila.