Kolumne

ponedjeljak, 17. srpnja 2017.

Predrag Subanović | Oslikavanje vrele noći



Noć vrela, ni sasvim crna, na ljubičastu vuče
Vreo vjetar suv, nosi vrelu prašinu...
Od praha smo postali, i u prah ćemo se pretvoriti....
Pitanje je ove noćii:
Da li je ova prašina so života kojom me osoljavaju moji preci, i preci mojih predaka....
Ili se neki vreo vjetar uzdigao na Andromedi i u nekim vremenima koja samo Bog može izračunati, poslat ka ovamo i, eto, baš se nađoh; ja, taj; tu...da me zapraši...
Ili je prašina - prašina ?
Lutam ja tako mislima svojim ulicama ovim,
Vrludanje je mojih vijuga samo moja zabava
Ti mirno snivaš, postelja je mirisna, kao i ti
Sve riječi meni potrebne, na tvom su blaženom licu
Kovrdže ti čuvaju moju stranu jastuka
Baš dobro izgledaš
Jedan je san ispred nas

Onaj od onih koji se ne prodaju
Bez snova nema života
Lako je sanjati
I živjeti, ako sanjaš
Da li bi kiša sprala snove, ili bih ti vreo; mokar i znojav ušao u postelju kao u tvoju bajku
legao na tebe, i sanjao dalje u našem snu?
Oh, zaista sam lud za tobom, i nadam se da dobro skrivam
Da sam sve ljubavi svog života
I sve žene svijeta
Sveo u tebe
Lud za tobom

Nema komentara :

Objavi komentar