Kolumne

ponedjeljak, 10. srpnja 2017.

Lara Šterpin | Papirnata ptica


Ja sam samo papirnata ptica u učionici broj 13. Sretan broj, zar ne?

Cijeli život visim s lampe pored ploče. U zadnje vrijeme se ništa zanimljivo nije dogodilo. Učenici su dolazili i odlazili i tako satima. Kada bi se otvorila vrata ili prozor, zanjihala bi se.

Jedno jutro vjetar je jako zapuhao i pala sam. U početku sam bila prestrašena, no nakon nekog vremena počela sam razmišljati pozitivno. Ovo je bio početak nove avanture. To je bio prvi put da gledam svijet iz neke druge perspektive.cOdjednom sam čula zvuk vrata kako se otvaraju. Ušla je čistačica i podigla me. Mislila sam da je to kraj moje avanture, da će me ponovno zalijepiti na lampu, no to se nije dogodilo. Bacila me u koš. Tu sam vidjela svog prijatelja Peru. Mislila sam da je otišao na odmor i da se tamo zadržao jer mu je lijepo tamo.

Nadala sam se da će i meni biti lijepo.

Odjednom se spustio mrak. Osjetila sam nelagodu. Sve me stezalo i čuli su se zvukovi nalik hrskanju. Odjednom je sve stalo, shvatila sam što se dogodilo. Čistačica me zgužvala i poderala.

____________________________________________

Priče s radionica kreativnog pisanja iz OŠ Šijana, Pula

Nema komentara :

Objavi komentar