Kolumne

subota, 15. srpnja 2017.

Branka Kadabec | Reči


Fotografija: Stipe Duvnjak, predsjednik KUD-a Novo Čiče
Je za istinu lepo prečitati
Reči stare, domaće
letiju fiže, po ganjku
pak i na najže
ke te nema
a bormeš i po pemnice
de se i lajti zibaju
Stara mama se reli
čez soze veli
da ste kak norci
drkali po dvorišču
V škole po igrališču
Niš neste šteli delati
Ni merlun sejati
ni vugorke brati
ni kosu klepati.
Ni seno spravlati
ni kupce slagati
Ste navek klipuši
samo rit posmeknali
Z kotačem se pelali
će ste ga mali.
Kak negda su i stari
dok klipuši su bili
al to su pozabili

_______________________________________________

Pjesma je pisana na dijalektu moje obitelji, takozvanom Turopoljskom dijalektu koji je potvrđen kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske.


Riječi

U istinu je lijepo pročitati
Riječi stare domaće
Lete u kući po hodniku
pa i na tavan
ke te nema= (brzo)
A bome i po podrumu
gdje se burad njiše
stara majka se smije
i kroz suze govori
da ste kao ludi
trčali po dvorištu
u školi na igralištu
ništa niste htjeli raditi
ni mrkvu sijati
ni krastavce brati
ni kosu oštriti
ni sijeno spravljati
ni stogove slagati
Uvijek ste kao klipani
rit  od posla maknuli
na biciklima se vozikali
ako ste ih imali
Kako nekada su i naši stari
dok djeca su bili
ali su to zaboravili.

Nema komentara :

Objavi komentar