Luka Tomić | Ne boj se moja voljena

Ne boj se moja voljena
naše bivše ruke sad su dva konopa
jednom dušom nježno vezana
u vječni čvor

Ne boj se moja voljena
još si moja, još sam tvoj
iako oni osmijesi širom otvorenih usta
što bi izletjeli iz nas k'o nestrpljivo sunce iz svježe zore
više ne postoje
i sjaj četiri žmireća oka, što su se trudili upiti
svu sreću naše ljubavi, sad je sve to ugasli mrak

Istina, tuge gospodare našim svijetom
al' moje tijelo ide tvojim tijelom
dok nam život iščezava u plijen
anđela smrti

Ne boj se voljena
prah je postojao i prije nas
a taj prokleti rat
crnina je za naša srca dva
oprosti im, ne znaju što rade
oni koji očaj sade na poljima života

Ne boj se voljena
ti hodaj po mom glasu
svjetlost je zvijezda vodilja
do nekog pravednijeg neba
ne boj se blizine zvijezda

Sa šačicom čiste ljubavi
mijenjali smo krajolik
više nudili nego tražili
a sad smo u parku sivi kip
simbol boli koji se zaledio
kad nas je čin ljudske gluposti krajem
pozdravio

Ne boj se moja voljena
bijela ruža u našoj sreći stvorena
sad snažno raste
i neće ju slomiti vatra metaka u nama
ona je ljubav iznad blata
iznad tog prokletog rata

Praštajmo voljena
ili ovog sekunda sve nestaje
mrak je uvijek gladan za osvetom
prejaki smo mi za to
da ga hranimo sa zlom

Ne boj se voljena,
nisi me izgubila
samo si koji sat sa svojim anđelom provela
dok me nisi u srcu poželjela,
kao i ja tebe

Ne boj se voljena,
još si moja, još sam tvoj
a prah je samo prah
postojao je i prije nas
eh, taj rat što pobjednika
i poraženog ubija kome treba
ljudska glupost šira je i od samog neba