Kolumne

srijeda, 28. lipnja 2017.

Andreja Malta | Ranjena duša uterusa





Sam u svojoj sobi, dok se svijet prelijeva preko mene.
               
                                                    (Charles Bukowski)


Od našeg posljednjeg susreta
na tvom imanju u Rodmellu*
ja samo još ležim i spavam
u bunilu,
a kada ne spavam,
mislim samo na tebe,
draga moja, Virginia!**
Bivam sama u svojoj sobi
ranjenog uterusa***
koji je ženina duša
kao što ti to znaš i sama.
Iz mog, sada već neko vrijeme
kaplju kao vino crvene kapi
slatkaste krvi
i rišu mi ispod tijela
velike neravnomjerne krugove
na bijeloj lanenoj plahti.
Sati,**** ti sati
tako sporo prolaze
popraćeni bolom,
dok se svijet prelijeva
preko mene.
Sad beskrajno žalim,
Virginia draga,
što sam onoga dana
na rijeci Ouse*****
pustila tvoj dlan
u trenutku kada si me htjela
povući sa sobom
u hladne dubine,
u namjeri da potonemo zajedno,
da me poštediš svega
što me je snašlo.

Ali nikada nije kasno,
osjećam svoj kraj
sigurna sam da ćemo
se uskoro ponovo sresti
na pragu vječnosti
ti i ja,
dvije žene povrijeđene duše.
Ne brini, dolazim,
brzo će to.
A ti, mila...
Ti me samo čekaj,
čekaj me strpljivo.
Kada konačno dođem,
držat ćemo se za ruke,
ljubiti se u obraze
i više nikada
nećemo biti same.

Čekaj me,
samo me čekaj,
najdraža moja Virginia!

                       
------------------------------------------------------------------------------------------------------

*         imanje pokraj Sussexa
**       Virginia Woolf
***     maternica
****   naslov filma iz 2002. godine, povezan romanom Virginie Woolf, Mrs. Dalloway
***** rijeka Ouse nalazi se pokraj imanja u Rodmellu, Sussex




                               

Nema komentara :

Objavi komentar