Kolumne

petak, 16. lipnja 2017.

Ana Savković | Tebi




što ćemo postati
kad tamne sjenke prekriju naša lica
i anđeo zaborava položi svoj dlan na naša čela
kad nestanu sva mjesta koja su naša tijela poznavala
izblijede sve slike koje su čuvale naše uspomene
kad nestane strah od nepoznatog
i ostane samo poznati kraj

što smo bili
hoće li naša imena biti urezana
zlatnim slovima u povijest ovog svijeta
ili ćemo biti jedni od mnogih bezimenih putnika
koji su u tišini prošli ovom zemljom
hoće li naša patnja, bol, sreća, suze, smijeh i ljubav
ostati za nama i putovati prostranstvima
kad se naše oči sklope, tijela ohlade
i duše otputuju u besmrtne zemlje

što jesmo
dvije duše na svom putu doma
isprepletene niti beskrajne materije
u rukama praiskonske sile koja prožima cijeli univerzum
izvorna kreacija razdvojena na dva dijela
svaka polovica osuđena na lutanje i ponavljanje ciklusa
dok se napokon ne ujedine
tu dolje
u zemlji smrtnika

što jesi
u ovom svijetu prepunom laži
ti si jedina istina
utočište u središtu oluje
tajno skrovište u kojem obitavam i
koje se nalazi u sredini tvojih grudi
je moj razlog za život

što jesam
bez tebe sam nedovršena

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.